subota, 18. ožujka 2017.

promijeni pozicije

Devotion
emotion
motion
Ocean
S-trate
trait
osobina
straight
brzac
držat
pravac
žubor
se bori
protiv
otrova
rov
smert



šta znači tišina?
a zašto je neko previše glasan?
tiho, tiše, pa utihne
glasno, glasnije, njglasnije

ne čuh ja nikog da je nekad reko
ili opiso najtiši zvuk
valjda može ić u beskonačnost
ta granica između čujnosti
i mrtvila, nepostojanja čula
Dijete sudbine govori,
pjevuši
to su samo osjećaji
preuzimaju me

ne postoji niko koga mogu ljubit večeras

a ljubav valjda izbavlja
bavim se sobom , a nema nikog da me stavi u sebe
ja želim takvog nekog u sebi

ako ste pomislili na seksualni čin,
odustanite od života
ne vrijedi vam ništa
vaše vrijeme
uzaludno je
ide sa ludom, i to bludno

 
nikal - niko, pustoš si

a Blut je, po njemački, krv
ne proljevajte je
blöd je glup
ne može bit upameti
onaj ko prolije krv
da sebi ugodi i nagodi
prelijepe su ove dvije riječi
za takve tutuke
tutuću svoju glupoću
i ubijaju ljude
takvi će bit
sravnjeni sa zemljom
neće ih nikako bit
jer će postojat
bez onog
ko je stvorio
život..
ovdje se stanište živih obnavlja


7                                                
  Destiny's Child - Say my name             
4

izgovori moje ime
kad nije niko oko tebe
reci da me voliš

jbg, uvijek mislim da sam našo
ono što je to

al zašto sam samo mislio
zašto se nije desilo
koga da unesem u svoj tok
čija duša da me protka
a duh okrijepi

osjetim ih, jedno po jedno
u silasku vremena sa neba

al uvijek, uvijek
odustanu
odstrane se
pobjegnu

zašto..?





četvrtak, 16. ožujka 2017.

sad i ovdje

Pamtivijek
-u-
zapisuj

moć daha je sadašnjost
kad se umoriš,
daš sebi oduška, 
svog duha oporaviš.

tračak svjetlosti odakle god
al' dašak ljepote zvuka i slike
a pjesma, da l' otpjevana
da l' pročitana

ne mislim na ovu moju
uvjetovanje koje društvo svima nalaže, i nalaže neistine
mi predloži da kažem na šta mislim, a na šta ne
jbg, navode ih pogrešne vode
koje to mogu bit prljave?

niko ne sluša vjetar
uz il' niz 
vjetar
vodu
rijeku
struju

u vjetar se uzdaj
daj mu oduška
duha i duše svoje
nek duva nježno
kakav i jest ugodan
i prodoran

nemoj da zapuše
nepravedne otpuše
možda ima za njih nade
da se bar malo promijene

Mjena
ta čista bijela
biserna svjetlost

ako svijest ne daš uzdić
de barem pusti mjesecu
da bude pod svih vijesti

al' koje vjetar donosi

ne tvoje uslovno podložavanje 
glagolu koji je društvo, sveopće i sveobuhvatno

ono hvata tvoja shvatanja,
da se ne razviju

ono lovi tvoje prepone,
zadnje lože
podloži te svim užasima novodobskim
trendovskim, uzavrelom neurotičnom
paranojom.

para ti i uši i kožu i oči i jezik i nozdrve

a isparava sve ono što ti iz izvora uze;
bunara
vode zemljane i nebeske
mudrosti, čovječe!
mudrosti..

ako ne hvataš let ptica,
kako ćeš se uspjevat?

čemu će ti taj novčani uspjeh,
ako nećeš pjevat?

ako svoje stečeno bogatstvo
davat ne htjedneš

udavićeš se
u vlastitom mulju

jer bez brze rijeke
nema odnošenja
onoga što je prljavo
i nepotrebno

možda tetrijeb sve potrijebi
a jastrijeb strijelja

al' svejedno,
ne radiš ništa
da narasteš, nabujaš, proširiš se i uvećaš
vitka il' debela rijeka ne može bit

samo čista il' prljava
mala il' velka
brza il' spora, nije bitno da li je
na površini il' malo dublje

može bit i silovita;
al' uvijek opasnost izbjegne

osim ako niste turili branu
zabranili joj njen željeni tok

al' to je do vas
i vaše volje

slobodne, ko što i jest data sa neba
ili one povoljne, povijene, od društva povodljive

opet, vaš izbor
koji ćete crpit izvor

ima na engleskom, kaže se chirp
za ptice kad pjevuše

kakva je vaša pjesma,
takav vam je i život

priča je svakako tu
a da li je pričaju svojim prijateljima
da se ljepše osjećaju, 
je razaznaše istinu,
e to je opet do vas:
da li lažete
il' govorite istinu.

znaš, iskru može stvorit
samo iskrenost
il je da iskre proizlaze iz 
iskrenosti.
neam pojma

kaže, žargon
ako je žar taj koji najbolje peče 
i pečenjke i meso,
zašto svi izbjegavaju
taj žar koji goni;
goni nešto u tebi da budeš 
iskreniji, direktniji, i bolji

ma to su ovi, 'mećimo', umjetnici
koji se izlijevaju u iste kalupe,
al' različite pravce.
gdje vode ti pravci, 
dokle?

a je l' olovo najhladnije?
nešto mi pade na pamet;
opsova led.
iznerviro se;
nervi otišli negdje 
iščeznuli,
pa sam sad smiren.

a čeznu mi olovke za pisanjem
ovim vrhovima prstiju mi nelagodno,
ipak to tipkanje nije prirodno
same mi ruke bježe
od tastature,
al' zato mi ušteđuje ure
i olakšava slanje 
valjda ja ovdje odašiljem neku poruku
sa daškom čega?
nadam se istine

ako nije lijepo, lažno je

neko bi pomislio da je obrnuto,
al' to je vaša surova stvarnost
ne može se varit ništa sirovo
samo valjda željezo

aber, das ist wahr.
to je istina
da je istina ljepota
Keats reko to

ljepota je istina

a laž je onda ružna
i glupa
jer ništa pametno ne donosi
samo žal od izdaje

ako tražiš pvjerenje,
onda valjda treba da radiš stvari
da djeluješ
po vjeri
svojoj

kolko vjeruješ drugima, 
toliko očekuj i zauzvrat

uz vrat su najnježniji dodiri
a vrata ne otvaramo svakom

ipak biramo ono najljepše

hej, jahh..
vir, bir, zbir, odabir
vor, bor, zbor, razboritost

izvor
i vir

čega se plašite?
bliskosti, istine ljepote, jasnoće, čistoće, dopiranja..

dodira nježnosti? da, najprodornija je.

a radost je uvijek bila izvorna
ona dječija
netaknuta

nebo miluje
a zemlja hrani

de zapamti..






utorak, 14. ožujka 2017.

Posljednje povraćanje na plebeterijat

 .!. Gospodari Svemira .!.

vi se bunite protiv društva kao društveni subjekti, 
kao podloženici ideologije koje niste svjesni, 
koja vas loži da održavate sistem onakvim kakav jest. 

nataložilo vam se govana u rijeci, 
zato što slijepo slušate vaše poglavare 
koji vas zaglave u kavez etnički, 
pa vam glave zapele u njihovoj septičkoj jami 
koju ste sami voljno kopali 
za njih, 

i kopate dalje i dalje, 
dublje i dublje,
šire i šire,
veće i veće
sranje.

A serete jedni drugima 
kako je loša situacija. 
Jer vaša su govna ipak bolja 
od njihovih.

Kako god okreneš, 
to je sveopšte sranje,
a niko neće da jede svoja govna, 
nego samo jede tuđa. 

A svi su pametni. 
Pa metni brate 
svom bratu. 
Zaćeraj mu duboko i žestoko. 
Jebete jedni druge, to jedino i znate. 

Ništa vi ne shvatate. 
Kako i da shvatite 
kad ništa i ne uhvatite 
od blagih bogatih slova?

Svi griješe, al' ja ne. 
To je tako. 
Svako je ispravan, a krivo im sve. 
Kako to? 
Kako dvije paralele mogu biti kriva jedna drugoj,
kad su obje prave? 
Ništa kod nas nije pravo. 
Sve je iskrivljeno, ukrivljeno i uvrnuto. 
Odnosno, 
bolesno, pokvareno i perverzno. 

Svi ste vi isti.
Svi ste vi ludi.

A na nepravdu se ogluhi; samo šuti.
Tako ćeš bit bogat; 
bogat smećem koje se ne može reciklirat. 
Najlon jesi, najlon budi, najlon i ostani.
Nacionalisti, budže i fašisti, 
religiozni nacisti, 
robovi sistema, 
sudionici zla, 
govna, 
paraziti, 
virusna kuga, 
kanalizaciona luda.

Serite i dalje..


nedjelja, 12. ožujka 2017.

Slike u pjesništvu

Imagisme
Poetry is what grows your soul, what moves your spirit. Music does it best, but thanks to the imagistes, we know that same laws govern the two arts. When listening to a song, you create all kinds of images connected with your feelings and emotions, like in London Grammar's Hey Now: "you know it is frightening / you know it's like lightning", where the fear of closeness is presented; likening fear to lightning, but the one and the only one which exists is The Arousing, the element of nature, the archetype which electrifies you, gives you drive for movement in abundance. But that movement is towards each other. In a cold night, when lightning strikes a tree, it makes flames; and flames gather people around a fallen burning branch; they cuase one to see the other; it enables communication and communion; that is why fire is The Clinging. The lines of the song shoot to endless bonding, of getting close to each other on and on, all the way to infinity. In mathematics, this would be considered a point in space; but here and now, in this moment, we can take into consideration only the complement of the point in question, and so we get eternity in space and time, but manifested as shrinking all the way to infinity. The thing that needs to shrink is the distance between two people who love each other. Usually, one soul is aware of all this, and tries to get as closer as possible, while the other is affraid of such overwelming beauty and power; but this is a topic for another discussion. Here, I dare say that London Grammar is an imagiste band. Their songs are minimalistic in ornaments, in words, but the meaning of their texts is brutally empowerd by the esthetics of their music, both in instruments (vocals included, since the vocal cords are an instrument) and lyrics.
An image could be said to be a lense which perfectly catches the moment, but sends out an unforgettable sound. All of that is done with and by words. But how to make the end consequence of your thouts a caught moment in time; the moment bieng limitless? That is when personal growth steps in, and the fruits of your labour. The fluidity of your river of words, its clarity, and the well of your wisdom, and the lake of your emotions, and the wind and wood of your gentleness and justice, the fire of your passion, the mountain of your strength, the earth of your discipline, the thunder of your nobility, and the heaven of your creativity and freedom, are the only things that can define you. Mastering all of these leads to the proper manifestation of the archetype, the archetype of nature becoming the archetype in art. That is why all great works of art are more real than the reality itself; it is because they are incomparably more beautiful than the mundane world of all that bluntly surrounds us, primarily the life on concrete, where we see concrete things and living lies, or is it the other way around. Yes, Einstein said that human stupidity is endless; because of which we have ugliness all around. Keats saved the world by equalising beauty with truth. Hence, the properly imagined and presented reality is far more truthful than the mundanity, or as the capitalist exploited pawns call it, harsh reality.  
To be free is not to be in ideology. For that to happen, you have to be a true marxist or spinosist, not by knowledge of their words but by the spirit that drove and guided them. Freedom is the primal archetype, the heaven, so unless you are unshackled by society (or worse enclosed in a trend), you will not and cannot produce anything meaningful. Imagistes were and are free.
~Je sui un image..  

subota, 11. ožujka 2017.

Nešto Značajno

ostavljanje i postavljanje..

~~Divenire~~~

Što si takav?
Koji ti je?
Zar je sve trebalo bit ovako lijepo, da bi ti samo nesto?
Kako da se ponašam kad te sretnem u gradu?
Šta znači razbijena istina?
Sam sebe pitam.
Jedan, dva tri
Jesi l' spreman?


Ti jesi moj spas,
od samog mene.

Strah me prvoprolivene krvi.
Ako zamahnem kandžom, ode sve..

šta je to naboj?
da l' te tjera na boj?
protiv čega?

ja sam sebe pobijedio
davno

a struja?
šta ona vodi?
nekako sama sebe provodi..
a šta to 
ona pokreće?

ja sam letim
al' kad sletim, 
ružnoći prijetim
glupoći kopam jamu

sve ću da uništim
što se meni ne sviđa

neko bi reko da je ovo sebično
al' svi i jesmo
sebični
nema izuzetaka

a kako da se volimo
kad ne znamo

svi se plašimo blizine
i prelijepe ljepote
previše istine

ja se ničeg ne plašim
samo svojeg gnjeva
ako preraste u bijes

gdje da nađem nekog
ko ništa ne krije?

ko je potpuno svoj
i slobodan
i samim tim prirodan

pošto sam još premlad ovdje
nema mog sjenovitog obnašatelja
mog bijelog konja
da ga jašem
i putujem
moj Shadowfacs

ni štapa nemam
on će prvi doć
al' valja kroz sve ovo proć
neokaljan ljudskom prljavštinom

penjaću se na drveće dok se ne pojavi
bor je moj
govor i miris
moja snaga je razboritost

arhetip jest moja sadržajnost
jezero i vjetar me oblikuju
a nebesa nose

ponosan nikad nisam bio
zato i jesam neuvredljiv

taj trojangni
me goni
da pišem, pjevam, pričam
da stvaram

odjebite svi koji uklapate svoja djela u pravila
niste valjda nepravilni, pa da vam trebaju ta sranja 
da vas isprave
budite pravi kakvi i jeste
strijele osnova

zemlje mi fali
bunar u njoj
planina
vatra
al' najviše od svega,

Grom

on me nabojio
njegov napon je
napeo moj luk
onako kako tao zapravo radi

strijele ja imam
najpravije i najoštrije
i bezbroj takvih

al' luk mi je nezavisan od mene
neće kako ja hoću
i nikad ne treba da se povije
mojoj volji
il' bilo čijoj drugoj

al naboj i napon
su prvi stvoreni
i sišli na zemlju
a nezavisni jesu

i u nečijem su obliku
nečijoj osnovi
izvoru

napusti me taj lik
barem mi je blokiro poruke na mesendžeru
u listi prijatelja me zadržo
na knjigoličju

da barem ličite na neke knjige
da imate svoje priče
pa ih svojim licem predstavite
zato i služi selfisanje

al ne
vi ste glupi
i ružni
isprazni
i trstika roboti

ćao inferiorni
ne zanimate me
ne pokrećete moj duh
samo vas mogu uništit

nemojte da to radim
mijenjajte se
na bolje
radi vas
radi svih

Adieu

Zbogom